Bilo je to vrelo ljeto 2019. godine. Četverac, tačnije jedna porodica, jedan otac, jedna majka i njihovi sin i ćerka, krenuli su na sam kraj raspusta da upoznaju Italiju i mali dio francuske obale. Htjeli su da se uvjere da je ona zaista sve ono što su ranije slušali, negdje gledali, osjećali i pamtili. Putovanje nije imalo namjeru da im mijenja život iz korijena, bar ne u početku, dok se planirao, ali pokazalo se sudbonosnim.

Venecija, Trst, Firenca, Piza, Genova, pa zatim Nica i Monako nizali su se kao stranice jedne knjige. Ulice, trgovi i muzeji bili su čarobni, a između njih čekao ih je taj čuveni italijanski gelato, brz i ukusan postao je odmah dio dnevnog rituala. Vrijeme se nije gubilo na restorane i redove, nije se tražila ni brzu hrana, pa ni čuvena italijanska pizza. Tražili su radost i nalazili je u tom jednostavnom užitku.

Gelato nije ostao samo uspomena, već svakodnevni ritual, onaj osjećaj koji se pamti i tiha radost koja vodi. Iz njega je rođena potreba da ovo iskustvo podijele dalje, svima koji vjeruju da gelato može biti više od deserta.